Srednjovekovna tvrđava Kupinik
Srednjovekovno utvrđenje Kupinik (ili stari grad Kupinik) prvi put se pominje u istorijskim izvorima 1388. godine, kao kraljevsko ugarsko utvrđenje, ali je svakako starije. Kupinik nije sagrađen na samoj obali Save, već u jugoistočnom delu Obedske bare, na malom ostrvu udaljenom oko 1 km od reke.
Ovo relativno malo utvrđenje (60h60m), četvorostrane osnove, imalo je izvanredan strategijsko-odbrambeni položaj, jer je okruženo močvarom moglo biti bolje branjeno nego da je podignuto na samoj rečnoj obali.
Utvrđenje je imalo četiri isturene ugaone kule u sastavu obimnih zidova, i petu, na severoistočnom zidu, kroz koju se ulazilo. Od tri sačuvane ugaone kule, samo je južna u osnovi kružnog oblika, dok je severna šestougaonog, a istočna osmougaonog oblika. Od zapadne kule danas nema nadzemnih ostataka, pa se sa oblikom njene osnove može spekulisati, ali je verovatno bila kvadratne osnove.
Grad je sa svih strana bio opasan odbrambenim rovom, tzv. šancem, širine oko 15 metara i dubine oko 3 metra. Preostali deo ostrvca, širine koja varira od 15 do 40 metara, formirao je veći plato sa pravilno oblikovanom obalom i zemljanim kulama na uglovima. Sa sigurnošću se može reći da je obalom bila izgrađena spoljna linija odbrane koja je, pored svoje visine, bila ojačana grudobranom i drvenom palisadom.
Utvrđenje je imalo četiri isturene ugaone kule u sastavu obimnih zidova, i petu, na severoistočnom zidu, kroz koju se ulazilo. Od tri sačuvane ugaone kule, samo je južna u osnovi kružnog oblika, dok je severna šestougaonog, a istočna osmougaonog oblika. Od zapadne kule danas nema nadzemnih ostataka, pa se sa oblikom njene osnove može spekulisati, ali je verovatno bila kvadratne osnove.
Grad je sa svih strana bio opasan odbrambenim rovom, tzv. šancem, širine oko 15 metara i dubine oko 3 metra. Preostali deo ostrvca, širine koja varira od 15 do 40 metara, formirao je veći plato sa pravilno oblikovanom obalom i zemljanim kulama na uglovima. Sa sigurnošću se može reći da je obalom bila izgrađena spoljna linija odbrane koja je, pored svoje visine, bila ojačana grudobranom i drvenom palisadom.
Za istoriju srpske države Kupinik se vezuje početkom XV veka, kada ga despot Stefan Lazarević, uz još neke posede u Sremu dobija od ugarskog kralja Žigmunda. Đurađ Branković nasleđuje Despota Stefana i sva dobra u Ugarskoj pa je do konačnog pada despotovine sudbina Kupinika neraskidivo vezana za despotsku porodicu Branković. U njemu su stolovali legendarni Zmaj Ognjeni Vuk, Đorđe i Jovan Branković, i poslednji despot Stefan Berislavić.
Ovaj srednjovekovni grad je odolevao svim napadima do 1521. godine, kada ga Turci osvajaju i razaraju na čuvenom pohodu sultana Sulejmana na Beograd. Padom Kupinika prestala je da postoji srpska srednjovekovna država, a Kupinik se naziva poslednjom srpskom prestonicom. Do danas nije obnavljan, ali se poslednjih nekoliko godina vrše intezivna arheološka istraživanja.